automobili

Davy Jones I Drugari

9/29/2014

Vauxhall verovatno nikad nikome sa ovih prostora nije pao na pamet kao ime koje se vezuje za neku ekskluzivu. Kod nas ih ima jako malo, a i to što ima obično nisu neki sjajno očuvani i reprezentativni primerci. Većina nas takođe doživljava Vauxhall kao prepakovan Opel za britansko tržište gde je jedina razlika prednji grill i volan na desnoj strani. Ali nije uvek tako bilo...

Vauxhall XVR

Firma je osnovana još 1857. ali se nije oduvek bavila automobilima. Prvi put su se u te sfere upustili 1903. a samo ime je po prvi put upotrebljeno šest godina pre toga. Vrlo uskoro su se ustoličili na poziciji proizvođača pouzdanih, kvalitetnih i udobnih automobila. Od samog početka se gradio izrazito zdrav trkački pedigre učešćem u mnogim relijima i šampionatima. 

Vauxhall XVR

Najveća prekretnica u istoriji Vauxhalla se desila 1925. kada ih je General Motors kupio za tadašnjih 2.5 miliona dolara. Odmah je bilo jasno da GM nije previše lud za Vauxhallovim imidžom premium brenda, i užurbano se radilo na tome da se izađe u susret potrebama daleko šireg kruga mušterija. Pet godina kasnije je otvoren i Bedford, kao zasebno odeljenje Vauxhalla za proizvodnju dostavnih i teretnih vozila. 

Vauxhall XVR

Ukratko, Vauxhall je lagano ali sigurno tonuo u jedan mediokritet i nezanimljivi prosek. U Lutonu je 1964. podignut novi razvojni centar za koji je planirano da pruži sve što je potrebno da se bukvalno od nule, zamisli, projektuje i testira bilo kakav automobil. Direktor odeljenja za dizajn, David Jones, koji je vodio glavnu reč u novonastalom razvojnom centru i već bio uposlen na nekim konvencionalnijim stvarima je imao sjajnu viziju. 

Vauxhall XVR

Poučen iskustvom Amera koji su ostvarivali neviđen publicitet sa svojim koncept automobilima, Jones je predložio rukovodstvu da se uradi isto ne bi li se imidž Vauxhalla popravio kod potencijalnih mušterija. Napravljen je tim od 4 gospodina zadužen za ceo projekat: Wayne Cherry, koji je došao iz GM-a gde je radio na Toronadu i prvoj generaciji Chevy Camara, Leo Pruneau, John Taylor i Judd Holcombe. Svi su kasnije nastavili karijere negde dalje po GM kompanijama, a ispod njih je radila prava vojska ljudi zadužena za razne aspekte razvoja automobila. 

Vauxhall XVR

Imali su okvirno pet meseci da spreme celu stvar za predstojeći salon automobila u Ženevi koji se odigravao na proleće 1966. Izrada modela u glini i drvetu je konstantno donosila izmene u stilskim usmerenjima, ali načelno je automobil bio inspirisan linijama Corvette Mako Shark II koncepta. Modelu je nadenuto ime XVR, što je ustvari bila skraćenica od Xperimental Vauxhall Research. Naravno, uspeli su da završe ne jedan nego čak tri prototipa, od kojih je onaj koji je putovao za Ženevu jedini bio potpuno funkcionalan i imao karoseriju od metala. Pod haubom se nalazio jedva ugurani redni četvorocilindraš sa 2 litra zapremine i oko 100 konjskih snaga koji je mogao da potera automobil do teoretskih 160 km/h. Većina komponenti su bile već postojeće, samo su neke, poput nezavisnog vešanja razvijane što je bilo moguće brže specijalno za XVR. 

Vauxhall XVR
Vauxhall XVR
Vauxhall XVR

Napravljena su i dva primerka sa karoserijom od fiberglasa, ali bez motora i menjača. Metalni XVR koji je prikazan u Ženevi je bio ofarban u tamno zelenu boju i izazvao je vrlo pozitivne reakcije publike i kritike. Nažalost ubrzo posle toga je uništen, kao i jedan od "plastikanera". Dugo se mislilo da su sva tri uništena, ali jedan od dva komada sa karoserijom od fiberglasa je slučajno pronađen i sada je ofarban u jarko narandžastu i čuva se u Vauxhall Heritage centru. 

Vauxhall XVR

XVR je bio pokazao svetu da je Vauxhall itekako sposoban da zagolica maštu, ali je tu negde Opel istupio sa svojim GT, i cela stvar je pala u zaborav. A moglo je bolje nego da budu samo štanc mašina za prepakivanje Opela za Britance...

automobili

"Loše Je, Hvala Na Pitanju."

9/22/2014

Naišao je jedan mračan period u mom životu. Dešava se, svakodnevica je čudo, nekad je prosto nepodnošljivo... Nezahvalno je i možda čak i nepristojno trošiti tuđe vreme na to što vam nešto nije po volji. Ne sviđa vam se... 

Moj mali poremećeni svet automobila koji je većinu vremena samo meni toliko drag i bitan je neka mala oaza, utočište, mesto u koje se sakrijem kada mi jednostavno ne preostaje ništa drugo. Automobili su bezuslovna ljubav. Automobili se ne ljute, nisu razočarani ili povređeni, uvek su tu kada mi treba prijatelj. Nešto (umesto "neko") na šta mogu da se oslonim.

I kao takvi će uvek imati posebno mesto u mom srcu. Slogan koji sam negde nekad video je strašno glup, ali je istinit - "živi bili automobili!" U takvoj mentalnoj i emocionalnoj situaciji je teško zamisliti neki aspekat strasti prema automobilima koji će da zahvati nešto što mi se ne dopada. E, ali ima jedan brend koji nikad nešto nisam baš mirisao, i mislim da je ovaj pogubni trenutak baš onaj pravi da mu se posvetim. Neka to bude jedna katarza, da dokažem sebi, pa samim tim i vama da on nije tako loš kao što se na prvu loptu čini. Jedan moj prijatelj će se svakako prepoznati u ovom izlaganju, pa ću svu svoju pozitivnu energiju usmeriti ka njemu i njegovoj ljubavi prema Opelu. Opel je jedna ljudina ustvari, isto kao taj moj prijatelj. Odbrojavanje počinje... 

Opel Commodore GS/E

20. 1970 Commodore GS/E Coupe (A)
Valjan omladinac iz perioda kada su američki mišićavci vladali svetom. Bosch direktno ubrizgavanje, 150 konja, i skoro 200 km/h maksimalne brzine su bili dovoljni da konačno neko baci rukavicu Fordu Capriju u lice, i zaigra na kartu pravog momačkog automobila. Nije ih mnogo ostalo ovih dana, i ako negde nađete zdrav komad budite vrlo vrlo brzi i odvažni sa svojim novcem, ne pitajte šta košta. Klasik, koji traži Rod Stewarta u kasetofonu, braon kožne čizme, Zoran Radmilović brkajlije i ofucan par zvoncara. 

Opel Ampera

19. 2011 Ampera
Iako možda nije baš neki automobil koji prave muškarčine žele da vide u svojoj garaži, Ampera je ustvari vrlo zanimljiva pojava. Range extender koji bi sa malo bolje organizovanom svetskom distribucijom pomrsio konce jednom Priusu (zajedno sa svojom Chevy i Holden braćom), izgleda nadasve moderno i konačno pruža neki perspektivniji koncept celog hybrid electric hypea. Skidam kapu i za dizajn i za sjajno realizovanu ideju. 

Opel Speedster Turbo

18. 2003 Speedster Turbo
Vrlo ćoškast i pomalo diskutabilan po pitanju dizajna, Speedster je relativno retka zverka, a mnogi od vas verovatno ne znaju da je razvijan i proizvođen u Lotusu. To znači da ide kao po šinama, da je kvalitet izrade sigurno mogao biti i bolji, ali i da je faktor zabave opšteprisutan, pogotovo u tom cenovnom rangu. Strani automobilski novinari bi potegli samo jednu jedinu reč koja bi najbolje opisala ceo paket tako da ništa drugo nije bitno: HANDLING.

Opel Vectra GTS OPC

17. 2005 Vectra GTS OPC (C)
Poslednja Vectra pre Insignie, u OPC izdanju, samo u hatchback varijanti. V6 od skoro 280 konja i ta prepoznatljiva nijansa plave su dovoljne da ova Vectra već nakon manje od deset godina postane budući klasik. Jako je teško bilo odlučiti se između hatchbacka i karavana, ali ako budete ispratili celu listu do kraja, skapiraćete zašto je ipak moralo ovako. Mislim da je ovo ipak jedini high performance hatch u ovoj klasi ikad, ispravite me ako grešim.

Opel Manta GT/E Black Magic

16. 1975 Manta GT/E "Black Magic" (A)
U samom zenitu slave prve generacije Mante predstavljena je Crna Magija, sa posebnom bojom, nalepnicama i presvlakama sedišta. Možda deluje malo mlako i šturo za današnja poimanja specijalnih verzija, ali ipak ne zaboravimo direktno ubrizgavanje goriva i 105 razgoropađenih konja na tu majušnu karoseriju i zadnju vuču. Mlad metalac, novac u džepu, jedna od 850 proizvedenih Crnih Magija, i sve je na mestu - zabava zagarantovana. 

Opel Adam Slam OPC Line Pack

15. 2013 Adam "Slam" OPC Line Pack
Adamu se mora odati priznanje. U svetu malih, gradskih automobila jako je teško biti poseban, zanimljiv i kvalitetan. Dizajnerski jezik vrlo uspešno komunicira sa hipsterskim komunama, kvalitet izrade parira konkurenciji, a mogućnosti individualizacije su praktično beskonačne. Pogotovo ako pogledamo Slam paket opreme koji je namenjen dinamičnijim i sportski nastrojenim hipsterima. Pa još kad se OPC umeša i ofarba jedan paok na svakoj felni u boju karoseriju zabavi jednostavno nema kraja. 

Opel Astra GSi

14. 1991 Astra GSi (F)
A sada - spetakl. Opel se okuražio i predstavio Kadettovog naslednika, učvrstivši nomenklaturu baziranu na ženskim imenima. Iskreno, ovo je po meni jedan od najšarmantnijih Opela ikad. Hot hatch šmek je tu, a nekako je ipak dovoljno egzotičan da bi ga svaki poznavalac i kolekcionar poželeo u svojoj kolekciji. Astre GSi nisu česta pojava na ulicama, i svakako se mogu okarakterisati kao sveža alternativa bezbrojnim verzijama Golfa GTI. 

Opel Omega V8 Caravan

13. 2000 Omega V8 Caravan (B)
Za ovo verovatno niste nikad ni čuli. Dobro, Opel fanovi sigurno jesu, ali koliko je ovo samo bio dobar predlog? Opel je napravio ukupno 32 komada V8 Omega u sedan i karavan izvedbi, kako bi pokazali ostalim renomiranim nemačkim proizvođačima da i oni svog konja za trku imaju. Pod haubama su bili V8 motori pozajmljeni iz Chevy Corvette, a unutra je bilo zamišljeno da prosečan švapski bankar ima pokretnu kancelariju doraslu svim izazovima posla. 

Opel Corsa OPC Nürburgring Edition

12. 2011 Corsa OPC Nürburgring Edition (D)
Ok, Corsa je, objektivno gledano, tokom godina rasla iz simpatične gradske kockice u nabubrelu agresivnu buhtlu i ova edicija je kulminacija svega što je Opel mogao da napakuje u tako majušan paketić. Ovih je napravljeno samo 500 komada, tako da pričamo o još jednom budućem kolekcionarskom primerku, ali ne bezveze. Kažu da je ovo jedan od najboljih hot hatcheva ikad napravljenih, tako da je prosto morao da se nađe na ovoj listi. 

Opel Kadett GT/E

11. 1977 Kadett GT/E (C)
Jel' vam dosadilo? Meni nije, ludo se zabavljam, pogotovo kada su ovakve bombonice u pitanju. Kadett treće generacije u tadašnjoj nasviranoj GT/E izvedbi u ovoj divnoj retro kombinaciji boja je svakako jedan od najlepših i najpoželjnijih Opela ikad. Samo ne zaboravite da se ovaj talentovani mladić pojavio pre prve generacije Golfa GTI, a nudio je vrlo primamljivih 115 konjskih snaga. 

Opel Zafira Tourer BiTurbo

10. 2012 Zafira Tourer BiTurbo (C)
Koliko god teško bilo zamisliti da je jedan MPV predmet nečijih želja, ipak je Ford neku godinu ranije izbacio predivni S-Max. Zafira je dugo godina na tržištu bila vrlo tražen model, a poslednja generacija je definitivno jedan od najzgodnijih monovolumena ikad predstavljenih svetu. BiTurbo verzija sa nepunih 200 konja transformiše Zafiru u svojevrstan hot hatch za celu familiju. 

Opel GT

9. 1968 GT
Ah, GT... Ime sve kaže. Mnogi fanovi Opela će se složiti sa mnom da je u pitanju retko graciozan automobil. Linija, proporcije i stance obećavaju daleko više od onoga što je GT realno u stanju da isporuči na asfalt. Ipak, u pitanju je jedan od retkih Opela koji je u stanju da izmami osmeh na usnama svakog ko je dovoljno taličan da ga uživo sretne na ulici. Nekad su se pravili mnogo lepši i besmisleniji automobili nego sad.

Opel Astra OPC

8. 2011 Astra OPC (J)
Kada posmatramo sportske automobile sa moderne tačke gledišta gde se sve praktično sagledava kroz brojke, ukupni zbir najnovijih tehnologija i zabeležena vremena na najzahtevnijim stazama širom sveta, Astra OPC može svoje konkurente da izbroji na prste jedne ruke. 280 konja na prednju vuču? Danas je sve moguće, kao i ženske cipele u špic, za ubijanje bubašvaba po ćoškovima, što su do pre koju godinu bile popularne. 

Opel Calibra Keke Rosberg Edition

7. 1994 Calibra Keke Rosberg Edition
Pa koliko su samo hypercool te specijalne edicije nazivane po raznim F1 šampionima? Matori Keke je svojevremeno bio vrlo konkurentan momak, evo izgleda da je i podmladak uspešno gene pokupio... 1000 komada ove izvedbe u posebnoj Casablanca beloj boji obuvenoj u specijalne BBS felne bi trebalo da obezbedi ultimativnu kolektabilnost (izmišljamo i nove reči, nije nikakav problem) i potpuni ekskluzivitet među fanovima jednog od najaerodinamičnijih automobila ikad. 

Opel Kadett GSi 16V 3-Door

6. 1988 Kadett GSi 16V 3-Door (E)
Kad sam bio dete ovo je bilo otelotvorenje pojma "cool" iako tada još nismo ni znali da isti postoji. Većina poklonika osamdesetih obično glorifikuje Golfove ili Peugeot dvestopetice u GTI izvedbama, ali kao što je slučaj sa gorenavedenom Astrom, Kadett je po meni mnogo zabavnija alternativa. Kada sam prvi put video tu digitalnu instrument tablu bio sam ubeđen da je to nešto najšmekerskije što su dizajneri ikad smislili. 

Opel Monza GSE

5. 1982 Monza GSE 
Ogromna, veoma sexy, veoma udobna i veoma cool. Kad ste poslednji put videli Monzu uživo? Jako su retke, pogotovo ove GSE lepotice sa ekskluzivnim nalepnicama, posebno uređenim enterijerom, digitalnom instrument tablom (yay!), Recaro sedištima i limited slip diferencijalom. Zamišljena kao direktan konkurent BMW-ovoj seriji 6, Monza nije dugo potrajala, ali zato sada definitivno spada među najegzotičnije Opele. Svojevremeno je bila i najbrži Opel ikad. 


Opel Diplomat V8

4. 1969 Diplomat V8 (B)
Eh ta vremena kada je Opel imao u ponudi direktnog konkurenta Mercedesovoj S klasi. I to kakvog konkurenta! Pod haubom je Chevy V8 od 5400 kubika, a lista gadgeta i opreme i dan danas deluje impozantno. Samo pogledajte te brisače na farovime, a to je bilo pre 45 godina. Ipak, Opelu se nije dalo da uspe sa svojom luksuznom limuzinom visoke klase, i posle dve generacije Diplomat je prestao da se proizvodi. Velika šteta. 


Opel Insignia OPC Sports Tourer

3. 2013 Insignia OPC Sports Tourer
Od svih ovih impozantnih automobila sa liste, ovo je taj koji bih verovatno u realnom svetu najradije posedovao i vozio svakog dana. Insignia je najlepši Opel u mnogo decenija, a karavane inače posebno volim. Insignia možda izgleda još i lepše u karavan (pardon, Sports Tourer) izvedbi. Još kada je OPC verzija u pitanju sa 325 konja i pogonom na sva četiri točka, mislim da je malo toga iz iste klase što bih radije izabrao i vozio. 


Opel Manta 400

2. 1980 Manta 400 (B)
Tiha patnja. Moj prijatelj koji mnogo voli Opel će se sigurno složiti sa mnom da je od svih Opela sa ove liste, Manta najmomačkiji auto, pogotovo u monstruoznoj 400 varijanti. U razvijanju su zdušno učestvovali Cosworth i Irmscher, a u drugoj fazi je motor isporučivao 230 konjskih snaga. I mogla je da se dobije i neka druga boja osim bele, što je za svaku pohvalu. Pričamo o ultra retkom automobilu, jer ih je ukupno zdelano samo 245 komada. 


Opel Lotus Omega

1. 1990 Lotus Omega
Da. To je najbolji Lotus, ovaj, Opel svih vremena. U saradnji sa Lotusom, Opel je uzeo običnu Omegu, povećao zapreminu trolitarskog V6 motora na 3.6 i dobio 377 konja žive vage. ZF šestostepeni menjač iz Corvette ZR-1 je tada bio najnovije čudo tehnike i omogućavao je Omegi performanse u rangu sa najuticajnijim superautomobilima iz tog perioda. 630 ih je napravljeno, i svi su u istoj boji, adekvatno nazvanoj Imperial Green. 

Ipak, nije Opel za staro gvožđe. 

1:18

Bburago U Srcu

9/15/2014

Bburago

"Automobili. Opet ti automobili. Na sve strane automobili. Pa ti ne misliš ni na šta drugo nego samo na automobile!!" Da, uglavnom je većinu vremena tako. Otkad znam za sebe je tako. Pokojni teča je bio veliki automobilofil, a pošto nije imao sina preneo je tu ljubav svesrdno i momački na mene. Usledilo je manično kupovanje svih auto magazina i publikacija koje su mogle da se nađu. Slovenački Auto Magazin i Martin Česenj su bili najdraže štivo i činili su da se osećam važno jer učim sve te "stručne" stvari. Hrvatski Auto Klub je bio laganiji za čitanje i imao je neki svoj poseban šmek i voleo sam ga jednako kao i slovenački časopis. Ubrzo su usledili Auto Motor Und Sport, Gente Motori i Quattroruote. Učio se italijanski i nemački, kupovali su se rečnici, samo da bi se upilo što više informacija i znanja...

Podrazumeva se da se kolekcija automobilčića gomilala iz dana u dan, počevši naravno sa Majorette i Matchbox. Svaka linija, svaki far, svaka površina i oblik se znala napamet, izgrađivao se polako ali sigurno nekakav "ukus" iako sam bio dete. Posle su došli Hot Wheels, a malo zatim i Siku. Tu i tamo se pojavljivao po još neki proizvođač, ali moram da priznam da mi 1:43 Bburago nikad nije nešto mnogo prijao. Bilo je i njih naravno, pa je polako, "kad zaslužim" u kolekciju uletao i poneki 1:24. Naravno, od samog starta sam se interesovao šta znače te brojke i utvrdio da je Bburago od nama dostupnih proizvođača bio jedini koji je pratio neku uniformnost u celoj priči.

1/18 Bburago 1961 Jaguar E Type Convertible

A onda sam otkrio da postoji i 1:18 razmera. Pa, ljudi toj sreći nije bilo kraja! Toliko veliki automobil, sa toliko detalja, pa još skreću i točkovi i sve se otvara?! Ultimativna igračka je u pitanju. Imao sam možda 9 ili 10 godina kada me je tata jednog dana obradovao i kupio mi Jaguar E-Type Convertible iz 1961. u British Racing Green boji sa bledo žutim enterijerom. Bburago ga i dan danas radi, uz neznatne izmene, i može da se kupi u istoj toj boji, što lepo govori o popularnosti, dugovečnosti i bitnosti ovog modela. Opsesija Jaguarom je trajala dugo, i bila je potisnuta tek kada se kolekciji priključio i novi član u istoj razmeri.
1/18 Bburago Ferrari 250 GTO

U pitanju je bio Ferrari 250 GTO iz 1962. godine u tradicionalnoj Rosso Corsa boji i nekakvim trkačkim nalepnicama, kao. Posle rata u Sarajevu, prošlo je mnogo godina do moje sledeće kupovine modela automobila u razmeri 1:18. No, to poglavlje priče ćemo nastaviti nekom drugom prilikom. Ovaj put, fokus je na magičnoj reči Bburago.

Tri brata iz familije Besana, po imenu Ugo, Martino i Mario su prvobitno osnovali Mebetoys (skraćenica od Meccanica Besana Toys) još davne 1959. sa idejom da proizvode die-cast replike automobila, iliti igračke. Mebetoys je i dan danas zapamćen kao jedan od pionira kada je u pitanju detaljnost izrade, ali Mattel ih je otkupio 1969. i potpuno izmenio trasu kretanja, sa akcentom na 1:43 razmeru i mnoge potpuno nebulozne modele u ponudi, po uzoru na lucidni Hot Wheels.

Braća Besana su zatim osnovala novu kompaniju po imenu MarToys, sa idejom da se baziraju na 1:24 razmeri. Ovo je bila svojevrsna najava za pomamu za većim razmerama koja se polako razvijala i kulminirala tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka. Tu sam negde, kao i većina vas koji se bavite kolekcionarstvom i ja ukačio celu priču. Nažalost, MarToys je pod tim imenom potrajao dosta kratko, samo dve godine po osnivanju 1974.

Da bi izbegli sličnost imena sa jednim drugim proizvođačem, promenili su ime u Bburago. Da, obavezno idu dva slova "B", jer prvo je porodični inicijal dodat na ime gradića iz kojeg potiču. Mali Burago Di Molgora, na severu Italije, 20 kilometara od Torina, zvuči romantično, zar ne?

Iako nije bio prvi, Bburago je uspeo da popularizuje 1:18 razmeru među potencijalnim kolekcionarima i stvori plodno tlo koje će kasnije izroditi mnoge druge proizvođače i usmeriti postojeće ka itekako velikom broju zainteresovanih. Izbor automobila tokom godina je varirao od starudija iz tridesetih pa sve do najaktuelnijih superautomobila svih renomiranih svetskih proizvođača. Neretko razmera nije bila baš najtačnije 1:18, ali se za to gledalo kroz prste, jer je prosto uvek bio divan osećaj da u svakom trenutku u ponudi postoji pedesetak različitih modela u raznim bojama, sportskim izvedbama sa nalepnicama kao i mnogobrojnim specijalnim verzijama. Dugo godina Bburago je proizvodio mnoge Ferrari modele, i F40 je uvek bio na vrhu liste mojih želja. Nisam ga nikad nabavio ali sam zato posedovao Testarossu, 348tb, 360 Modenu i ko zna šta sve ne. 

Kako su godine odmicale, i 1:18 pošast postajala sve nezaustavljivija, nicali su novi i novi proizvođači poput Kyosho i AutoART, bazirani u Kini, Tajlandu i Hong Kongu. Preduzimljivost i jeftinija radna snaga su ubrzo dovele do toga da je Bburago bivao sve manje konkurentan, pogotovo kada je u pitanju odnos cena/kvalitet. Finalni udarac pred krah je bilo potpisivanje ugovora Mattela i Ferrarija o ekskluzivnoj licenci (koja ističe ove godine). Bburago je bio klinički mrtav. Ali ipak sledeće godine, 2007. ih je kupila May Cheong grupacija koja je takođe vlasnik kompanije Maisto. Od tada, proizvodnja se izmestila iz Italije, ponuda modela je ostala manje više ista, uz par noviteta i par vaskrsnutih pojedinaca, sa akcentom na evropske modele. 
Renault Megane RS

Pošto inače vozim Renault, a sve svoje stare Bburago modele sam rasprodao i ispoklanjao, odlučio sam da odem u prodavnicu i kupim Bburagov Megane RS kao jedan mali omaž i naklon onome od čega je sve počelo. 
Renault Megane RS

Ljubav prema Renaultu i prema francuskim automobilima generalno je opet vezana za gorepomenutog teču cara, pošto je on uglavnom vozio uvek Francuze. Francuzi su uvek imali poseban dizajn, poseban šmek, poseban miris i posebnu upotrebnu vrednost. U poslednjih deceniju dve kada su automobili postali dosadne krofne bez ikakve mašte i kreativnosti, gde dosadni parametri, standardi i pravila kroje liniju, a prežvakane stilske vežbice i dizajnerske etide prolaze kod širokih narodnih masa kao priznat dizajnerski jezik jedne kompanije, jako je teško naći nešto novo, zanimljivo i originalno. 

Renault Megane RS

Megane druge generacije je bio svojevrstan twerk, guza i forma koja je uzmrdala konvencionalne norme (čak je i bila posebna verzija „Shake It“ za čiju reklamu su se veselo mrdale mnoge ženske zadnjice). Pokazalo se svetu još jednom da iz Francuske dolaze nekonvencionalne ideje, koje i dalje idu u korak sa tehnološkim postulatima modernog vremena, ali daruju nešto jedinstveno. Meni se svideo na prvu loptu. I još kada se po prvi put pojavila RS varijanta, bilo je jasno da imamo vrlo ozbiljnog igrača na pomalo uspavanom terenu hot hatcheva. Dve godine posle predstavljanja regularne verzije i godinu dana nakon osvajanja titule automobila godine u Evropi, Megane se pojavio u RS ruhu, pod dirigentskom palicom Renaultovog specijalnog odeljenja Renault Sport.
Renault Megane RS

Pod haubom se nalazi dvolitarski redni četvorocilindraš sa turbopunjačem koji isporučuje 225 konjskih snaga, vezan na šestostepeni manuelni menjač. Fabrički deklarisana maksimalna brzina je 240 km/h, a do 100 km/h se stiže za 6.1 sekundi. Bburago je imao četiri različite boje u ponudi (koliko ja znam) ali smatram da je Inferno Orange najprimerenija i najautentičnija te sam se odlučio za nju. Takođe, kada je Bburago u pitanju, teško da možemo pričati o nekoj izrazitoj kolekcionarskoj superiornosti bilo koje od četiri boje. Metalik svetlo plava je dosadna, metalik nebo plava mi nekako nije dovoljno autentična a crna čini da detalji ne dolaze lepo do izražaja. So, orange it is, then!

1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS

Što se tiče same razmere, skidam kapu, ovaj put je Bburago bio vrlo precizan, ali to je verovatno zato što je u pitanju moderniji automobil i uz oficijelnu saradnju sa Renaultom je bilo moguće dokopati se blueprintova i iole verno reprodukovati sve linije. 
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
Naravno, Bburago je početak svega i zato se zauvek voli, ali jasno je odavno da preciznost odlivka i detalji koji bivaju zanemareni jednostavno moraju biti takvi i tačka. Recimo linija lajsne koja ide preko vrata čiji završetak nije dovoljno zašiljen, neprecizno ofarban migavac između prednjeg točka i vrata ili recimo Renault znak na felnama smuljan do neprepoznatljivosti. Sa druge strane, Renault Sport ispis na gorepomenutim lajsnama je vrlo precizan i odrađen je u originalnom fontu, te doprinosi malo "skupljem" utisku. Još jedna meni zanimljiva stvar je da Megane ima funkcionalne amortizere (što je verovatno preuzeto kroz saradnju sa sestrinskom Maisto grupacijom) a točkovi se vrlo lako i bez mnogo otpora okreću oko sasvim pristojno urađenih kočnica. 


1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS

S obzirom na kompleksnost prednje svetlosne grupe pravog automobila, i nije tako strašno Bburago odradio posao, čak je i rešetka grila stvarno rešetka, sa malim prorezima. Veliki usisnik za vazduh na prednjem spojleru ipak nije urađen kao rešetka već samo kao reljefna imitacija iste, znak Renault je mogao barem u sredini da se ofarba u crno (ili da se malo preciznije odlije) a maglenke ne deluju ubedljivo i bolje bi došle do izražaja da imaju neku hrom foliju ispod "stakla". Ovako se samo vidi boja karoserije i pada u vodu svaki pokušaj verodostojnosti. Antena na krovu jeste malo predebela i prekratka, ali je ipak tu, a meni je skroz simpatičan momenat što je unutrašnji retrovizor (sa ostatkom "neba") ofarban u belo. 

1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS

Poklopci motora i prtljažnika imaju dog leg šarke, što nije slučaj sa vratima. Motor i u originalu ne obiluje nekim mnoštvom vidljivih delova, tako da ni na modelu nema bog zna šta da se vidi. Barem su se potrudili oko farbanja, sa sve žutim akcentima, tako da i nije toliko loše. Prtljažnik je minimum minimuma, najosnovniji odlivak crne plastiketine gde stvarno nema ništa da se vidi, čak se ni polica ne pomera. I da, ako otvorimo vrata prtljažnika skroz do kraja, krivimo i oštećujemo krovnu antenu. Brisači su prisutni i napred i nazad što je opet za pohvalu, bolji su nego nikakvi (mada brizgaljke za čišćenje prednje svetlosne grupe nisu ispoštovali). 

1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS

Zadnji farovi ne izgledaju loše, jedino nervira što se nekako mrdaju i ugibaju na dodir, kao da će svakog časa da otpadnu. Renault znak na poklopcu prtljažnika je još nepreciznije izliven nego prednji, a ispisi "Renault Sport" i "Megane" su malo krivo zalepljeni i loše pozicionirani. Treća štopaljka je ofarbana u crveno ali to na mom narandžastom modelu ne dolazi baš najbolje do izražaja. Dubina izduvnih cevi nije baš zadovoljavajuća, tako da se vrlo jasno vidi plitkost odlivka, ali dobro, barem je ceo auspuh propisno ofarban i i odrađen kao zaseban deo koji ide skroz do motora. Model nosi francuske tablice i to mi je nekako dodatno cool momenat, radije nego da nema nikakve ili da ima neke reklamne sa ispisom imena modela. 

1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS

Najveća zamerka vezana za moj primerak je da je desni retrovizor nakaradno zalepljen tako da uvek stoji tužno nakrivljen ka dole. Pokušavao sam da ga na nežnije načine ispravim, ali avaj. Tako da ako neko od čitalaca ima eventualno neku sugestiju da to rešimo bez oštećivanja ili modifikovanja modela, pretvoriću se u uvo. Očekivano, u retrovizorima je folija koja imitira ogledalo, ali dobro, koliko para toliko muzike. 

1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS

U ovom cenovnom rangu ne može se očekivati ne znam kako precizno i detaljno urađena unutrašnjost, ali mislim da se Bburago ipak na nekim novijim modelima blago popravljao. Na pragovima su Renault Sport nalepnice, pedale su ofarbane u srebrno, prekidači za vezivanje pojaseva i prekidač za sva 4 migavca imaju taj crveni highlight, menjač izgleda lepo odliveno, tu je čak i čuvena ručna kočnica. Urađeni su i "cajgeri" kao nalepnice i stvarno uopšte nisu toliko loši. Osim toga, gomila crne, bezlične plastike, ali je stvarno ok. I da, ako pažljivo pogledate videćete da su u plastici izliveni narandžasti pojasevi koji vise sa unutrašnje strane B stuba. Jako sramotno izgledaju ali su ipak tu. Sa unutrašnje strane krova isto postoje neki detaljčići, za pohvalu je što su se uopšte time bavili, sa sve crvenim highlights na štitnicima za sunce. 

1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS

Osim pomenutog auspuha, donji deo automobila je sveden na potpuni minimum i ofarban u crnu boju, sa jako malo ikakvih detalja i ispisima "Bburago", "Megane Renault Sport" i "1/18, 0945, Made In China". Mnogo mi je žao što tu ne piše "Made in Italy", ali šta je tu je. 

1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS
1/18 Bburago Renault Megane RS

Summa summarum, Bburago je i dalje jedini koji radi prvobitno izdanje Renaulta Megane RS ako izuzmemo Otto Mobile koji u resinu radi one R26 i F1 Team specijalne verzije, ali oni su svakako restyling modeli, nemaju nikakva otvaranju i u proseku su barem 3 puta skuplji. Po vodećim evropskim online shopovima, cena je uglavnom 28 eura iliti nekih 3230 dinara po današnjem kursu, a vidim da uglavnom imaju samo onu svetlo plavu metalik varijantu. Ja sam svoj primerak kupio u DEXY CO prodavnici za 2.999 dinara što mu dođe oko 26 eura. I to je zato što Megane spada u skuplju Diamond kolekciju. Regularni Gold modeli se u DEXY CO prodavnicama prodaju po smešnih 2.499 dinara (22 eura) a izbor je povelik, tako da je pravi trenutak da i vi započnete svoju 1:18 kolekciju.