Kolekcionarska Sekcija - Stanko Leonardo

11/01/2014

Leonardo Stanko

Ovog čoveka ne treba posebno predstavljati. U kolekcionarskim krugovima naših prostora pa i šire, on je nadaleko poznat po svojoj ogromnoj kolekciji, izuzetno dugačkom stažu, neizmernom znanju i blesavom smislu za humor. Bez njega naša mala komuna bi bila jedno tužnije mesto, jer je svojim drugarstvom pomogao mnogima od nas da ispune svoje snove i nađu modele koje sanjaju mesecima i godinama. Njegovo znanje je jedna riznica bez kraja i granica, i on je prosto čovek kome mi svi dugujemo mnogo. Ovom prilikom želimo i da obeležimo 20 godina Leonardovog kolekcionarskog staža!

Leonardo Stanko

1. Za početak, zamoliću te da se predstaviš auditorijumu i kažeš nam malo više o sebi. Odakle si, koliko godina imaš, čime se baviš, od čega živiš...? :)

Zovem se Stanko Leonardo, 35 godina života, 20 godina staža u sakupljanju modela automobila u 1:18 razmeri, saobraćajni tehničar. Ceo život me prate automobili i kroz odrastanje a evo i kroz život vezan za posao. Živim i radim van SRB u Austriji, u firmi koja radi distribuciju reklamnog materijala i dnevne štampe.

Leonardo Stanko

2. Kako, kada i zašto si počeo da skupljaš modele automobila?

Kao što sam rekao automobili me prate kroz ceo moj život. Od malena, bukvalno od kada znam za sebe znam i da volim 4 točka. Logičan nastavak te ljubavi je bilo prikupljanje auto štampe, prospekata i malih autića (bio sam izbirljiv, zanimali su me samo Corgi, Matchbox, Siku, Majorette, itd.). Kao i svako dete i ja sam imao faze „dorade“ autića pa ih nije veliki broj preživeo, ali oni koji jesu su sada u vlasništvu mog petogodišnjeg klinca koji ih čuva bolje nego ja, na šta sam vrlo ponosan jer se igra sa nečim što je mene usrećilo a staro je pa skoro 30 godina. Dakle, modeli automobila u razmeri 1:18 su u suštini neka evolucija sakupljanja. Posle autića kada sam malo stasao počeo sam dobijati poznate daljince od Mehanotehnike pa 24-ke od Polistila i Bburaga, a onda nastupa jedan period odmaranja od automobila i prelazak na jedan drugi hobi, ali opet vezano za kretanje i točkove - Lego City.

Leonardo Stanko

3. Šta te je nateralo da se fokusiraš baš na razmeru 1:18?

Već sam rekao da su modeli 1:18 neki logičan sled sakupljanja, uvek težiš ka nečemu boljem i savršenijem a to „savršenstvo“ sam našao među modelima automobila u 1:18.

Leonardo Stanko

4. Koji ti je bio prvi model u razmeri 1:18, kad, gde i kako si ga nabavio i da li ga i dalje poseduješ?

Moj prvi model u 1:18, naravno sećam ga se, Maisto Mercedes-Benz 500SL R129 kupljen jednog jesenjeg novembarskog dana daleke 1994. godine (eto 20 godina i jubilej). Kupljen je u NS na sajmu tj. vašaru. Kada sam ga video bukvalno sam zanemeo, znao sam da je to moj model, neverovatnom brzinom sam bukvalno odleteo kući, uzeo svu moju ušteđevinu i vratio se brže-bolje nazad da ga ne prodaju i zamenio novčanicu od tadašnjih 50DM za model i sav srećan otrčao kući. Kao juče da je bilo, sećam se, zemlja je tek izlazila iz krize i haosa, ja ležim na mom krevetu, naravno restrikcije struje, Mercedes mi na grudima, osvetljava nas par sveća i ja satima tako uživam i divim se tom savršenstvu, novom svetu koji mi se otvorio tada. Nije više bilo dileme, znao sam da je to moj novi hobi, ali naravno nisam znao koliko ću ja u stvari kasnije opasno i ozbiljno zagristi. Taj model jeste preživeo, imam ga još uvek, ali nažalost, dosta dece se „poigralo“ sa njim pa nije u sjajnom stanju. Obzirom da slavim moj lični jubilej odlučio sam naći potpuno isti takav model u MINT stanju i kupiti ga i napraviti mu počasno mesto, jer da nije bilo njega ko zna šta bih ja sada radio i da li bih uživao u modelima. Čak i kutiju i postolje još imam sačuvano. Tada sam bio školarac pa sam modele „sponzorisao“ tako što sam štedeo od užine, dobijao sam za burek i jogurt a kupovao sam samo suvu kiflu, par meseci mi je trebalo da uštedim za jedan model. Ali kada ga kupim sreći nije bilo kraja, zaista je to period najlepšeg uživanja i iščekivanja da se sakupi novac da ga kupim.

Leonardo Stanko

5. Tvoja kolekcija se konstantno uvećava. Koji automobil si poslednji dodao istoj i zašto baš taj?

Do momenta kucanja zadnji model koji je ušao u moju kolekciju je AUTOart Aston Martin Rapide. Aston Martin mi se odavno našao na listi želja jer volim ovu marku i staru i novu produkciju, za mene je pojam sportske elegancije. Recimo kao gospodin u patikama, elegantan ali spreman u svakom momentu da potrči tj. pojuri. Ali za moj jubilej spremio sam i kupio takođe jedan jubilarni model, AUTOart Lamborghini Aventador 50th Anniversario. Model je na putu ka meni i taman stiže na „proslavu“. 

Leonardo Stanko

6. Kojim kriterijumima se vodiš pri izboru modela za svoju kolekciju?

Ima više kriterijuma pa ću ih nabrojati nasumično, ne po redu važnosti. Dakle, prvi je da je model u 1:18 (iako sam imao male izlete sa 1:43 i 1:12). Drugi je da taj model već nemam (iako neke i po bojama sakupljam ali to su izuzetno dragi modeli). Kada se ova dva kriterijuma ispune gledam da li i kakve opcije imam što se tiče proizvođača, odnos cena-šta dobijem, i na osnovu toga biram proizvođača željenog modela. Nakon toga odabiram boju (često kada sam neodlučan lako rešim i taj problem, kupim sve boje oko kojih se dvoumim, troumim…). Naravno prvo i osnovno je da gledam modele koji me zanimaju za kolekciju, ne kupujem sve gde piše 1:18, a opredeljen sam za kvalitet i što kvalitetnije modele kupujem. Naravno kao i svaki kolekcionar i ja imam neku moju WISHLISTU koja uglavnom stoji tu samo reda radi, retko kad se držim te liste ali to je neka vodilja pa se nekada malo i prošara sa strane…

Leonardo Stanko

7. Šta preferiraš u 1:1 razmeri, postoji li jedan brend kom si veran?

Generalno volim sve automobile, ali ako bih izdvajao neki omiljeni brend to su svakako Porsche i BMW. Što se 1:1 tiče, veran sam i verujem da ću biti veran dokle god imam dozvolu samo jednom brendu – BMW. 

Leonardo Stanko

8. O kom automobilu u 1:1 sanjaš, a šta trenutno voziš?

Što se tiče nekih snova nisam neskroman. Da mi je taj auto dostupan, da sam malo suzio ovaj hobi mogao sam imati i auto mojih snova - Porsche 911, ali ima vremena, mislim da moje vreme uživanja u 1:1 i 1:18 tek dolazi. Trenutno imam jednog Juga o kojem većina ljudi dosta zna, kupljen nov iz neke opklade i inata da i Jugo može da bude atraktivan i brz. On se smatra kućnim ljubimcem. Takođe još jedan auto vozim koji mi je jako drag i ne mogu se rastati od njega iako je vreme kupiti nešto novije. To je BMW E36 Coupe u potpuno fabričkom stanju (ne volim neukusno sređivanje auta).

Leonardo Stanko

9. Tržište postaje preplavljeno, i novi proizvođači modela niču kao pečurke posle kiše, dok se neki drugi, nažalost,  gase. Imaš li favorita među proizvođačima?

Svako ko pogleda moju kolekciju a naravno u ovom je hobiju kao iz topa će reći, "pa ti najviše imaš AUTOart modela". Tačno, od preko 400 modela oko 90 su AUTOart, dakle petina kolekcije su samo oni i njih zaista najviše volim. Od ovih novijih proizvođača sve više i više simpatišem Ottomodels i GT Spirit jer imaju odličnu paletu modela i razuman odnos cena-kvalitet. Izrazito sam protIv pomodarskih resinskih izdanja koji navodno prave neke male serije, skupa pakovanja modela automobila u nekim bezveznim edicijama, bojama i na sve to koštaju 400-500€. To mi nekako kvari draž ovog hobija, ako ću da budem baš direktan - skrnave ovaj hobi. To mi je pravi kič i šund i teško pomodarstvo i pokazivanje moći i statusa kolekcionara, što i nije cilj, složiće se svi.

Leonardo Stanko

10. Najdraži model u kolekciji i zašto?

Više puta i na više mesta sam na ovo pitanje dao isti odgovor koji nekima i nije odgovor. Svaki model koji je kupljen je kupljen sa željom da ga posedujem, dakle svi modeli koje imam su tu jer sam ih želeo. Od toliko modela izdvojiti jedan je zaista nezahvalno i nemoguće, svaki ima nešto svoje za šta bih mogao reći „eto, ovaj mi je najdraži“. Ali svaki model koji imam znam odakle je, ako sam ga dobio na poklon od koga je i zašto je kupljen. Neki razlozi su zaista smešni ali je uvek postojao razlog zašto sam ga kupio.

Leonardo Stanko

11. Koji je to model koji nemaš a najviše od svih bi voleo da imaš?

I pored toliko modela koje imam, ima modela koje još nisam uvrstio u svoju kolekciju, ali sam siguran da će kad-tad doći. Razlog zašto neke nisam još uvrstio je to što su ti modeli veoma retki, veća je potražnja od ponude, što automatski znači i veoma veoma bezobrazne cene. Ja nikada neću preplatiti višestruko neki model makar to bio onaj poslednji koji mi fali. Nisam sebi odredio vremenski limit do kada se bavim ovim hobijem i zato znam da ću sve što želim kad-tad kupiti, negde me čeka baš taj moj model da ga kupim.

Leonardo Stanko

12. Dosta automobila se ne pravi u našoj omiljenoj razmeri. Za koji automobil apeluješ da se uradi u 1:18?

Ima zaista mnogo automobila koje bih voleo videti u 1:18 ali nažalost za neke sam siguran da nikada neće biti urađeni. Pre svega voleo bih videti automobile koji su iz SRB: Yugo, Z101, Z128, Florida, Fiat 126… Ima tu još mnogo ali za to bi mi trebalo vremena i vremena da popišem.

Leonardo Stanko

13. Šta misliš o domaćoj kolekcionarskoj sceni? Ima li dovoljno dešavanja? Šta bi unapredio?

Kada pogledam sveopšte stanje i kupovnu moć može se reći da je vrlo dobra scena. Znam da ima više onih koji bi želeli, a ne mogu, ali nažalost trenutno je takvo stanje da niko od nas na to ne može uticati. S obzirom da se bavim i prodajom modela automobila zanimljiva je činjenica i da pored takvog stanja se uglavnom traže kvalitetni i skuplji modeli, dakle scena je dobra, ima potencijala da bude zaista odlična. Meni više smeta jedan drugi problem, a to je stanje ljudi oko nas koji nisu u ovom hobiju - kako i na koji način oni nas vide. S jedne strane i razumljivo, ovaj hobi nije popularizovan, promovisan, ono što ima da se kupi od modela automobila prodaje se u prodavnicama igračaka. Naravno, tamo rade ljudi koji pojma nemaju o hobiju i njima su i modeli automobila i bilo koja druga igračka jedno te isto. Dakle u očima svih ostalih mi smo uglavnom odrasli detinjasti ljudi koji kada svi legnu i spavaju ustaju i igraju se sa autićima po sobi. Stvarnost je nešto potpuno drugačije, ovo je jedan ozbiljan i veoma cenjen hobi, ali kako to nekome objasniti? Ono što bih ja lično unapredio da od mene zavisi je da se sveopšta kupovna moć poveća i da od zarada ostane i mesta za bavljenje hobijem, da neki ozbiljni brendovi dođu na tržište, da se ovaj hobi progura i promoviše kako treba, da se otvore radnje za modele automobila… Zanimljivo je za naš hobi da su 99,9% muškarci, dakle retko gde ima devojaka/žena u hobiju. U 18-icama znam samo da ima jedna devojka u Nemačkoj koja sakuplja modele automobila i više ne znam, niti sam čuo. 

Leonardo Stanko

14. Imaš li još neki zanimljiv hobi?

Osim ovog hobija imam još dva. Jedan sam ponovo aktivirao uz pomoć mog klinca i Lego City je ponovo aktuelan a kao drugi hobi je maketarstvo i sklapanje maketa brodova jedrenjaka. Taj hobi me opušta, smiruje živce, nerve pa kada se zasitim modela automobila malo više se bavim maketarstvom i tako u krug. Dodao bih još jednu zanimljivu priču koja je vezana za ovaj hobi. Krenuo sam u hobi bez ikakvog razmišljanja šta će biti, dokle ću ići, jednostavno sam započeo a onda su se neki životni planovi promenili: selidba daleko od kuće, osnovana je porodica i na sve to hobi je preživeo i opstao, i na šta sam najviše ponosan - od mog hobija ovo je postao porodični hobi. Moj sin pokazuje sve veće interesovanje za ovo, naučen je da čuva i da pazi i da sve što ima i što će dobiti nije palo sa neba kao poklon, nego se neko pomučio da mu to priušti i da to mora da ceni i da poštuje. Ne bojim se da mi on pomogne kada idemo po modele, kada preslažem i čistim, aktivno u svemu tome učestvuje. Takođe ne mogu a da ne pomenem moju ženu koja stoički trpi i mene i malog i ne samo to, nego se i uključila u hobi, ima i ona svoje modele koje je lično odabrala. Naslušao sam se mnogih priča gde kolekcionar krije od žene/devojke/roditelja kupljene modele, cene, znam slučajeve gde kolekcionari modele drže po podrumima, vikendicama, na poslu... Ja imam tu sreću da nijedan model niti cenu nisam sakrio. Košta toliko koliko košta, žena ume sa kompjuterom i E-Bayom, dakle sve može da proveri pa zašto praviti svađu bez potrebe. Uostalom, ovaj hobi nije bacanje novca, to je investicija, sve pare su tu još uvek u kući samo sam im ja promenio oblik.

Leonardo Stanko

15. Koji savet imaš za mlade nade koje tek kreću kolekcionarskim stopama?

Neki konkretan savet i nemam. Ja kada sam počinjao nije bilo interneta, foruma, grupa, online shopova, dakle kupovina je mogla biti samo ono na šta naletiš i šta nađeš, nisam nikoga znao, nisam dobio nikakav savet jer nikoga u tom hobiju nisam poznavao. Sada je sve to omogućeno pa neke savete i ne treba da dajem, koga bilo šta zanima može naći na internetu. Jedino što bih rekao je da ovaj hobi nije za bavljenje na brzinu, treba biti strpljiv i krenuti od nule da dođe taj prvi model, da dođe i taj drugi, pa treći i onda kada se točak zavrti kreće pravo uživanje i kolekcionarstvo. Ono što je bitno i što mogu da garantujem kao jedan kolekcionar sa stažom koji je prošao i druge razmere, je da treba dobro i pametno odrediti smer kolekcije: prvo razmeru, drugo šta uopšte kolekcionar želi da sakuplja… Svaštarenje jednostavno nije moguće, finansijski te pojede, izgubiš se, zgadi ti se hobi, žargonski „sagoriš i izgoriš“. Kada dođe do zasićenja - pauza koliko god treba. Ja sam imao par pauza jer sam prevršio sve mere i granice, došlo mi je i da odustanem čak i da prodam kolekciju. Ako treba pauza i od dve godine je dobra, prošao sam sve to, znam šta pričam...

Modele želim da sakupljam dokle god osetim da mi to pričinjava zadovoljstvo i da moja porodica ne trpi zbog mog hobija. Imam ogromnu sreću da se i moj klinac jako zagrejao i da učestvuje i da imam kome sve ovo ostaviti.

Leonardo Stanko

16. Za kraj, dokle misliš da skupljaš modele i da li tome ima kraja uopšte? Gde sebe vidiš za pet godina? A za deset?

Kraj ne vidim, jednostavno nema ga, može samo biti prekid sakupljanja koji kolekcionar sam odredi iz njemu poznatih razloga. Takve slučajeve znam, uglavnom se desi nedostatak prostora, finansija, pa i zasićenje i prodaja, prelazak u drugi hobi, prodaja kolekcije da se finansira nešto drugo… Ali nikada nisam ni video ni čuo kolekcionara da kaže: „Ja sam moju kolekciju završio, nemam više nijedan model da kupim.“ Ako neko i dođe blizu tog kraja verujem da počinje da traži još nešto što bi mogao povezati sa tadašnjom kolekcijom, tj. da je proširi tako da kraj zaista i ne vidim. Sa mog današnjeg gledišta, ja lično nemam kraj, idem dok mogu i dokle god uživam. Iz šale kažem i na samrti ću imati snage da udarim jedan bid na E-bayu i da kupim model.

Gde sebe vidim za 5 godina? U haosu, a za 10 u još većem haosu. Haos pre svega, jer jedina stvar koju ne povećavam i koja mi se konstantno smanjuje je prostor. Sve ostalo je dobro, pare uvek negde nađem, imam još uvek vremena, ako treba da radim i treći posao ali jednostavno prostor ne nalazim, a ne želim da lišavam porodicu komfora da bih ja pravio muzej od stana. Rešenje i moja želja je da jednog dana otvorim muzej malih automobila ali o tom potom, još sam ja mlad da mislim o tome. Kao i za sve, kada dođe vreme naćiću neko rešenje, najbolje mislim i nalazim rešenja kada sam pod pritiskom i sateran uza zid. Više ne bih pisao, čekaju me neki modeli na E-Bayu! :)

Sve fotografije su vlasništvo Stanka Leonarda. 

You Might Also Like

2 comments

  1. Divna priča o strastvenom kolekcionaru. Posebno mi je simpatičan dečački početak i štednja za prve modele :) kao i to što žena i sinčić aktivno učestvuju i podržavaju. Svaka čast ekipo!
    I ja bih neku Zastavu u toj razmeri, bilo bi super simpatično.
    Hvala Matija na lepoj priči i pozdravi Ivanu! ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Sandra, mnogo znači i meni a i ostalim kolekcionarima kada imamo takvu podršku sa ženske strane! To su retki momenti i treba ih gajiti. Zastavu verujem da nećemo nikad videti nažalost, ali nikad se ne zna, sve je više proizvođača sa sve luđim izborom modela... Ivana otpozdravlja! :)

      Delete