Dečko Iz Osamdesetih

1/05/2015

Cadillac Allanté

Osamdesete. Tako omiljene među onima koji vole da zapadaju u nostalgije i da se vraćaju u ta srećnija vremena. Bez interneta. Bez pametnih telefona. Bez toliko izbora u svemu što nas okružuje. Stvari su bile jednostavnije. Kockastije. Konkretnije. Muzika je bila bolja. Pogotovo pop muzika. Sve što je bilo mainstream je bilo to sa razlogom, sve se mnogo temeljnije i duže planiralo. Bilo je više vremena da se nešto usavrši, da se dobro razmisli. Ili se tako barem sada čini. Bio je neki sporiji život, lagodniji, sa manje stresa nego što je to slučaj sada. Sve te promišljene stvari sada uglavnom deluju nespretno, ponosno stoje kao spomenici anahronizma, podsećajući nas kako je hiperprodukcija neumoljiva. Svaki dan želimo i moramo da imamo brže, bolje, veće, EXTRA, U FULU i sve ostale odlike nepismenih ljudi kojima je brzina života uskratila osnovno pravo na pismenost i obrazovanost. O kulturi i ponašanju da ne pričamo...

Cadillac Allanté

Iz tih veselih osamdesetih dopire mnogo toga što volim i prosto ne mogu a da se ni ja sa setom ponekad ne okrenem tim vremenima razmišljajući kako je bilo kad je jedina briga bila kako što pre završiti domaći da bi mogao da se igram. Među pregršt autića koje sam sve obožavao bio je i jedan srebrni Majorette Cadillac Allanté sa crvenim enterijerom. Iako nisam nikad bio nešto preterano naklonjen kabrioletima, kada sam prvi put video na slici kako taj automobil ustvari izgleda, urezao se u sećanje kao nešto dobro. Kao nešto posebno. Drugačije. Elegantnije. Bitnije. Isto kao što sam još kao mali znao da kada porastem, ima da pijem Martini, to mora da je dobro. A ustvari sam jedino bio oduševljen Martinijevim vanvremenskim dizajnom, piće je naravno potpuno nebitno i bezveze. 

Cadillac Allanté

U vreme brkova, Martinija, kokaina, belih odela, zlatnih debelih ogrlica i najgorih frizura u istoriji čovečanstva, nastao je ovaj automobil, kao jedan pametan potez Amerikanaca. Ili ne? Kako se uzme. Svakako je bila dobra zamisao, ali neke stvari su tu standarno, američki, ofrlje odrađene. Godine 1987. je otpočela proizvodnje "nje koja ide" (slobodan prevod imena, sa francuskog jezika). 

Cadillac Allanté

Pininfarini je poveren dizajn vozila i proizvodnja karoserija, koje su onda specijalno modifikovanim Boeingom 747 prevožene u Ameriku da bi se sklopile sa ostatkom delova u vozilo. Sergio Pininfarina je i sam potvrdio da je to bila jako skupa varijanta, ali je doprinosila ekskluzivitetu automobila. Cadillac je hteo da na tržište ponudi proizvod koji će da bude američki, ali će da bude dizajniran u Evropi i da nosi taj egzotični šmek i prizvuk koji Detroit sam od sebe ne može da iznedri. 

Cadillac Allanté

Momci iz Amerike su tražili od Pininfarine samo da može da se prepozna bukvalno iz aviona da je to Cadillac. Nije to bio uopšte lak zadatak. Ali uspeli su. Itekako su uspeli. Gracioznost koja nije krasila američke automobile iz tog perioda je neosporna. To je taj, egzotični, evropski šmek koji su tražili. I dalje je to izduženi kvadar sa kabinicom, ali proporcije, kratež od međuosovinskog rastojanja, i te svetlosne grupe. Svetla su zapravo toliko sočna, da bi ih grizao koliko dobro izgledaju, pogotovo zadnja. Imali su u Pininfarininoj fabrici malo problema da se izbore sa veličinom automobila, jer iako je bio manji od većine svojih zemljaka, i dalje je bio ogroman za Evropljane. 

Cadillac Allanté
Cadillac Allanté
Cadillac Allanté

Unutrašnjost je obilovala najnovijim dostignućima, i moglo je da se bira između digitalne i analogne instrument table. Verovatno ima negde par nekih imbecila koji su izabrali ove druge. Najmoćniji BOSE stereo sistem, dve fotelje sa elektronskim podešavanjem u 10 pravaca, sigurno preko sto dugmića na istoj toj instrument tabli, sve šljašti i bode oči, a ispisa i objašnjenja više nego u predgovoru prosečne knjige. Živela ergonomija! Jedina stavka na listi dodatne opreme je bio mobilni telefon. Sve ostalo je bilo standardno. S obzirom na to da su gađali Jag XJS i SL klasu Mečkinu, dobro su se pripremili, barem kada je luksuz u pitanju. 

Cadillac Allanté
Cadillac Allanté

Električni pokretni platneni krov je imao i svoj aluminijumski hardtop pandan, kad postane baš hladno. A i sa hardtop varijantom je automobil dobijao skroz drugi izgled.

Cadillac Allanté
Cadillac Allanté

Ispod ove lepe kože se nalazilo nezavisno vešanje, all around diskovi sa Bosch ABS sistemom, V8 motor zapremine 4.1 litar... ali i pogon na prednje točkove?! Kolač u tiganju? Nemoguće! Ova prva varijanta motora je izbacivala nekih 170 konjskih snaga, ali su vremenom stavljali sve veće agregate, prvo 4.5 pa zatim 4.6 litara. Ova poslednja, najveća inačica je imala 295 konjskih snaga i isporučivala je monstruoznih 390 Njutn-metara na prednju osovinu. Tad nije bio ugrađen torque-vectoring i ostale moderne magije pametnih diferencijala. Sirova V8 snaga na jadnu prednju osovinu. E, tu su Ameri zasrali. Kada je Allanté izašao na crtu svojim najljućim protivnicima, mogao je samo da pobegne podvijenog repa. Od potpune propasti ga je spašavala samo činjenica da je bio osetno jeftiniji od svoje direktne konkurencije. 

Cadillac Allanté
Cadillac Allanté

Proizvodnja je zvanično okončana 28. jula 1993. posle 21430 ukupno proizvedenih komada. Naravno, Cadillac nije nikad više ni pomenuo eventualnog naslednika niti bilo šta slično. Ostao je kao podsetnik na neka lepša, veselija vremena, kada se mnogo hrabrije i lude glave srljalo u business planove. Sad je sve dosadnije i dosadnije. Nema više herojstva u automobilskoj industriji. 

You Might Also Like

0 comments