164 procar

Battle Royale, Runda Deveta - Koji Auto Bih Samo Provozao?

8/30/2015


Danas imamo ozbiljan okršaj. Momci su otišli do kraja interneta i nazad ne bi li pronašli pravo vozilo kojim bi se suprotstavili protivniku na drugom kraju žice. Ko je i da li je na pravi način iskoristio svoju imagniranu priliku da samo provoza jedan auto, prosudite sami. Njihov izbor je vrlo interesantan.
—————————————
Opa, ko se to nama vratio? Pa gde si Matija, sto godina te nema da odmerimo snage. Spreman si za još jedan poraz? Rođen si spreman! Šta imamo danas na stolu – Koji automobil bih SAMO provozao? Interesantno. Čekaj malo da razmislim. Automobil koji moram da izaberem mora da bude izuzetno poseban i jedinstven. Svaki automobil koji je proizveden u dva primerka ili više bih mogao i da posedujem. Realno – jedan muzeju, jedan meni. Šta bi to moglo da se pronađe tako retko i zanimljivo… Mora biti suluda snaga, preterana količina tehnologije i kretenska brzina. Neki mid-engine supercar? Ne, moram razmišljati van granica tih komercijalnih uspeha i neuspeha.


Hmmm… Ma šalim se, samo jedan auto mi pada na pamet. Pocepaću te ko homoseksualac Playboy, kao svinja masan džak, kao Putin svaki papir koji stave ispred njega. U pitanju je Alfa Romeo 164 ProCar. Boom! Jedan od najboljih one-off projekata u automobilskoj istoriji. Ovaj automobil je predstavljao pionirsku ideju koja je trebalo da pokrene čitavu lavinu sličnih automobila. Naime, Berni Eklston želeo je da pokrene jednu potpuno novu i vrlo zanimljivu takmičarsku grupu. Grupu S. U novoj grupi S takmičili bi se automobili koji bi spolja bili potpuno identični serijskim, bez aero-dodataka (osim spojlera na gepeku), a ispod te maske zapravo bi bio F1 bolid i sva tehnologija dostupna u to vreme. Sjajna ideja, zar ne?


Prvi u nizu tih automobila i pokazni model bila je ova Alfa. Monokok šasija je u sredini ugostila V10, po poslednjim normama Formule 1, koji je bio uparen sa šestostepenim menjačem (i rikverc). Četiri bregaste, četiri ventila po cilindru i sistem ubrizgavanja razvijen specijalno od strane Bosch-a je omogućio da ovaj motor proizvede preko 600 „konja“! Frapantne su dalje brojke. Težina celog vozila iznosila je 750 kg. Maksimalna brzina je izmerena i iznosila je 350 km/h. Ubrzanje do 100 km/h – pazi sad – DVE SEKUNDE! Zanimljivo je da je ovaj automobil razvijao veću maksimalnu brzinu od tadašnjih F1 bolida zbog bolje aerodinamike (što je u suštini samo bazni Alfin model).


Što se tiče spoljnog odela, tj. školjke koja je činila ovaj prototip Alfom 164, ona je iz tri dela. Hauba, prednja krila, branik i maska sa svetlima su izrađeni iz jednog dela, kao i sve od zadnjih vrata do gepeka. Prednja vrata su se uredno otvarala. Čak je postojalo mesto za suvozača. Ako je ovo moja dream vožnja jednog modela, mogu onda da te povedem da budeš moj suvozač kako bi osetio koliko si pogrešio sa tvojim izborom. Sve u svemu, ako postoji zločestiji automobil i auto koji bi više voleo samo da provozaš od ovog, onda dižem belu zastavu i polažem oružje.


P.S. Grupa S nikad nije zaživela, pa je tako ovaj automobil ostao unikat.
Živeli!
—————————————
Gde si Medo, šta je, smogao si snage za još jednu borbu, nije te dugo bilo… Bogami, ja rezultat više ni ne pratim, znam samo da ti nije lako u ovim našim okršajima. E pa tek sad ti neće biti lako, jer kad sam saznao koja nam je zapravo današnja tematika setio sam se jednog automobila koji prosto nema konkurenciju. Ne može niko i ništa da se poredi sa tim. Dakle, koji automobil bih SAMO provozao? Razmišljajući o zadatoj temi, shvatio sam da to mora biti nešto čega ima samo jedan komad, nešto što je čisto otelotvorenje zla, nešto što bih samo provozao jer se zapravo plašim tog pakla na četiri točka… Zaključak je jednostavan – u pitanju je Renault Espace F1. Ko bi se još usudio da provoza kiosk sa motorom i šasijom sa bolida Formule 1?


I to ne bilo kog bolida. Svi već znaju da Adrian Newey projektuje najbolje i najpobedničkije (ovo je verovatno prvi put da je ikad neko upotrebio ovu reč, ako ona uopšte postoji) bolide, i jedan od njih je svakako i Williams Renault FW15C, koji je Williamsu i Alainu Prostu doneo šampionske titule davne 1993.


Kako bi proslavili 10 godina od Renaultovog učešća u Formuli 1 kao i postojanja Espace minivena na tržištu odlučili su da 1995. Matri povere razvijanje ove rođendanske torte u vidu F1 kioska. Uzet je standardni Espace druge generacije, isečen mu je pod i nataknut je uz karbonska ojačanja karoserije na ultralaganu karbonsku šasiju.


V10 motor (kapiraš, kume, jubilej, 10 godina, 10 cilindara, ono, supercool fora) od 3,5 litra zapremine iz gorepomenutog bolida nije bio dovoljno jak pa su ga dodatno „nasvirali“ na 820 „konja“. Komplet vešanje je bilo pozajmljeno sa F1 bolida, kao i poluautomatski šestostepeni menjač, što će reći da je vožnja sigurno daleko od udobne. Ma šta ima veze jer… maksimalna brzina je 312 km/h, od nule do stotke se ubrzava za 2,8 sekundi. Za usporavanje sa 300 na 70 km/h mu treba samo pišljivih 60 metara. Nikako loše za jedan kiosk. Naravno, kiosk je dobio kompletan aerokit sa sve ogromnim krilom na zadnjem delu krova da ne bi odleteo.


Da bi se održao duh minivena i produbio kompletni apsurd, ostavljena su čak 4 sedišta unutra, što znači da bi mogao i tebe i još neke drugare da povezem, kao što je onomad Coulthard vozio Franka Williamsa. I sad ti meni reci – da li postoji nešto kretenskije na svetu od ovoga? Postoji li neko drugo vozilo što te više mami od ovoga da odeš i dobro se isprepadaš i izađeš presrećan iz istog? Svakako, kad te budem vozikao, i dok budeš sedeo nazad nemoj da guraš prstiće u motor, to je opasno!


Simpatična ti ova kutija, Matija. Samo mi nešto to sporo. Ok, ipak su izvukli maksimum iz jednog kioska, svaka im čast. Zato mi se i sviđa ovaj tvoj izbor. Ali, mislim da je pobednik jasan kao Alfa – hoću reći dan…
—————————————
Ih pa Medo, vidiš da smo gađali maltene istu stvar. Dobro, jeste, Alfica je nestvarna tvorevina, i priznajem, voleo bih da je provozam ili da me provozaš. Espace je ipak, po mom mišljenju, onako, više suluda varijanta. Nadam se da se slažeš…

Naslovna ilustracija by Mali Iv

aeroseven concept

Album Sa Sličicama - 016

8/30/2015


Caterham je svoju silu i slavu izgradio na repliciranju čuvenog Lotusa Seven, kroz brojne izvedbe i iteracije, tokom nekoliko decenija. Po prvi put je 2013. predstavljen potpuno nov dizajn, kao najava za novo doba za britanskog proizvođača. Pod haubom je Fordov pouzdani Duratec četvorocilindraš, dovoljan da lagani koncept, uz gedžete kao što su launch control i aktivno vešanje, potera u vrlo ozbiljne matematičke vrednosti.

Motor: 1999cc, redni četvorocilindraš
Snaga: 237 KS
Maksimalna Brzina: 241 km/h

3.0 cs

Battle Royale, Runda Osma - Koji Nov Auto Bih Kupio Šezdesetih?

8/27/2015


U poslednje vreme nešto mnogo pričamo o kosookima na sajtu, pa su Matija i Meda odlučili da bojno polje prebace na poznatiju teritoriju. U Evropi smo, sredina je 60-ih godina, pokret nesvrstanih je u punoj snazi, kao i facijalne dlake na mnogim muškarcima… Normalne građane okupiraju misli o hladnom ratu i odnosu SSSR i SAD, a naše momke muči pitanje sa kojim će automobilom najviše da uživaju u vožnji, jer su oni mladi, slobodni i nose raskopčane košulje i zvoncare… A ni mlade dame nisu daleko u tim mislima…
—————————————
Dragi moj Medo,
Dokopao sam se nekakvog vremeplova i rešio da i ja pobegnem u pozne šezdesete da bih osetio kako je to bilo kad si mogao da ušetaš u dealership i kupiš nov automobil iz najlepšeg perioda istorije. Nešto je trokirao vremeplov, bacio me negde pred sam kraj, ne zameri, taman da pazarim auto koji je po meni udario kamen temeljac za mnoge stvari i upisao se u knjige istorije krvlju bogova. Pustio sam zulufe i prljavu kosu, stavio lenonke, obukao zvoncare i tie-die majicu, i zaputio se u šoping…


Zvanično je predstavljen kao New Six CS, ali pošto je to glupo i retardirano, zvaćemo ga onako kako ga svi fanovi i naši čitaoci zovu. E9. Jer svi volimo da se hvalimo tim tajnim kodovima koji običnim ljudima nisu jasni. Moji ukućani misle da danas pišem o nekim emulgatorima. Da, jeste Batmobile je u pitanju, neki ga i tako zovu. Superlativi i strahopoštovanje samo sevaju.


Evo reci ti meni sad, šta god da si izabrao, ne sumnjam da je neka divna sprava u pitanju, da li išta može da pokuša da prismrdi edevetci? Ne pričam o performansama i ciframa, mada ni tu nisam za bacanje sa svojim izborom. Samo ću reći homologacija, i ne moram ništa da obrazlažem. Svi koji čitaju odmah u sebi izbace jedno „hijao, ljubi ga majka, vid’ ga kak’i je!“. Da te ne bih baš potpuno uništio nisam išao da uzmem CSL, uzeo sam „obični“ 3.0 CS.


Jasno ti je da pričamo o automobilu koji je uspostavio krilaticu „The Ultimate Driving Machine“? I posle ovoliko godina, jednostavno ništa ne pruža ovolika užitka pri vožnji a da ne mora da se plati u šestocifrenim iznosima dobrostojećih stranih valuta. Složićeš se sa mnom da je E9 jedan od najlepših automobila ikad stvorenih. Sklad i proporcije nisu narušene potrebom da se oku prezentuje vrlo agresivan stav. Staklene površine su visoke i velike, preglednost je savršena, a kad otvorim sve prozore i šiber osećaj je bukvalno kao da se vozim u kabrioletu. Odsustvo B stuba je jednostavno sex, a tačka na kraj trijumfalne rečenice je BMW znak u podnožju C stuba.


Pametniji od mene su davno rekli da u svakoj lepoti mora da postoji određena doza disproporcije. E9 je sa svojim visokim krovom i staklenim površinama postigao upravo to. On je u stvari otelotvorenje lepote.
—————————————
Dragi moj Matija,
Eto nas u šezdesetim godinama prošlog veka. U procvaloj posleratnoj Jugoslaviji koja krupnim koracima ide napred u sigurnu i uspešnu budućnost. Ništa ne može zaustaviti napredak vrednih drugova i drugarica. Da bih našim čitaocima objasnio zašto je moj izbor bolji od tvog (a verovatno i najbolji mogući) staviću se u poziciju Dragutina sa Senjaka. On je sin istaknutog člana i sekretara stranke. Njegova kuća deli ogradu sa rezidencijom ambasadora Portugala. Dragutin je pametno razmažen i vrlo je inteligentan. On ne jede šećerne table, ne ide na radne akcije i ima kolekciju ploča iz Engleske. Njemu je separe u Šećeru zagarantovan. Dragutin ne sanja o Bebi Lončar. Ona sanja o njemu. U Sarajevu on kadaif jede srebrnim escajgom.


Ali Dragutin zna do koje granice sme da ide, a da ne privuče mnogo pažnje. On je dečko ekscentričan i uspešan. Međutim, treba mu automobil. Samo mu to nedostaje da postane ultimativni idol mladih. Treba mu kočija kojom će naglasiti svoj dolazak, prolazak, odlazak. Svoje prisustvo. Njemu nedostaje Afla Romeo Gulia Sprint Grand Turismo Veloce. Kao da voziš pesmu!


Automobil koji je podigao standarde automobilskog dizajna. A kako i ne bi kad ga je dizajnirao Đorđeto Đuđaro dok je radio za Bertonea. To mu dođe kao čokolada punjena čokoladom i višnjama, prelivena čokoladom. Dva okrugla fara, veliki prednji gril i predivna silueta ovog automobila i dan-danas ostavljaju mnoge bez daha. Predivan automobil. Skulptura. Detelina sa četiri lista na C stubu – kakav perverzan detalj. A najbolje od svega je što je ovaj automobil imao opremu i kvalitet koji ni danas mnogi ne mogu da postignu.


Aluminijumski četvorocilindrični motor od 1600 „kubika“ sa dve bregaste i dva karburatora. Petostepeni sinhronizovani menjač. Diskovi na sva četiri točka. Šper diferencijal i klima uz doplatu. Branici od nerđajućeg čelika, a ne one hromirane gluposti. Unutra kadice i drvo. Da li postoji nešto bolje? Ovaj automobil u korenu seče racionalnost prilikom ispoljavanja emocija. A Dragutin…


Odsjaj Sunca sa mirnog mora se ocrtava na njegovim tamnim Ray Ban avijatorkama. Otvoren prozor i izbačen lakat, a ruke u kožnim Sljeme rukavicama čvrsto drže volan. Devojka kraj njega ga nežno mazi po butini u zategnutim levisicama. Idu u Trst na kapućino. Rođendan joj je, možda joj kupi i neki parfem.


Pa ta Alfica je jedna duša od auta! Izabrao si odlično i stvarno ne znam šta bih mogao da ti zamerim. Nadam se da će da te služi lepo, ali kad krene da se kvari u nepovrat bićemo tu emulgator i ja da te vozimo po majstorima.
—————————————
Lep si auto izabrao, nema šta. Samo, nadam se da ti je jasno, da je tvoj auto kopija mog. Dobra kopija, ali je i dalje kopija. I pretiš tu nekim mogućim sportskim pedigreom, a Alfa Romeo ga izmislio. Srećno, nadam se da predrasude neće presuditi.

Naslovna ilustracija by Mali Iv

200 hp sprint

Album Sa Sličicama - 009

8/26/2015


Darracq je započeo život kao prosperitetan i obećavajući brend ali je skončao nakon samo tri decenije, koprcajući se u mukama badge engineeringa kao kopija Sunbeama. Pored serijskih automobila, Darracq se odlučivao i na ovako sulude poteze. Ovaj automobil je svojevremeno bio najjači i najbrži sportski automobil koji je oborio brzinski rekord. Samo pogledom na brojke je moguće shvatiti monstruoznost koja je pred nama.

Motor: 25416cc, V8
Snaga: 200 KS
Maksimalna Brzina: 196 km/h

3-wheeler

Battle Royale, Runda Sedma - Najbolji Vikend Auto

8/23/2015


Hteli smo da sačekamo proleće i lepše vreme za ovu temu, ali pošto se već vozimo sa spuštenim prozorima, krovovima ili otvorenim šiberima, zima je ostala još jedino na kalendaru. Koji je to najbolji vikend-auto? Ne kao primarni, već drugi… Samo za tebe, samo za vikend. Matija i Meda izabrali su svoje kandidate, prava new school vs old school borba. Za koji bi se ti odlučio? P.S. Meda trenutno vodi sa dva razlike, a kakav će rezultat biti posle ovog glasanja, videćemo…
—————————————
Dragi kume,
Mučilo me je tvoje pitanje danima. Vrlo je zahtevna ideja i mnoga sam romantična jutra dočekao usamljen dok sam razlagao u glavi čime bi bilo najbolje da te pobedim. Dok se bliži vikend, želja za alkoholom i kockom neobuzdano raste, sa njima se rađa i ono uzbuđenje o sportskoj aktivnosti koja nas očekuje vikendom… Neću ni tad moći da spavam, ali biće mi lakše, jer mislim da sam našao ultimativno zlo, ono što će mi pomoći da izlečim sve frustracije i komplekse, jer će svi da jedu moju prašinu.
No, polako…


Kad si me pitao šta ću da vozim za vikend, ono, kao, malo track day, i to, odmah mi je pao na pamet jedan jedini automobil, za koji mi je jasno da verovatno neću nikad imati dovoljno novaca, ako uopšte i nađem nekog ko bi hteo da ga proda. Britanac je u pitanju, nešto najbliže što je moglo da se napravi pravom pravcatom bolidu Formule 1. McLaren F1. Kad kažem track day, ja mislim trkački auto. Kad kažem trkački auto, ja mislim Formula 1. I to je taj neki logičan sled misli. McLaren F1 je dosta toga nasledio i pozajmio iz tehnologije korišćene za bolide iz Velikog Cirkusa, uključujući i središnju poziciju vozača. E, tu ti sad bacam mali hint…


Ma šta bre, hint, ne mogu da izdržim više, ja hoću vikendom da vozim BAC Mono! Ludaci iz male kompanije iz Liverpoola su odlučili da naprave otelotvorenje egoizma u automobilskoj formi. Sediš lepo sam sa sobom, postavljen centralno, nema nikog da te ometa, prekida i smara, samo ti i Cosworthov 2.3-litarski motor sa blizu 300 konja na ukupnu težinu automobila kao pola mog Twinga. Zato do stotke stižem za 2,8 sekundi i teram ako treba skroz do 274 km/h. Pored hladnih brojki tu su još neke zanimljivije činjenice koje će možda uspeti da ti dočaraju o kakvoj divoti ti pričam ovde. Inženjeri iz raznih kompanija su učestvovali u razvoju i pomagali braći Briggs da stvore ultimativno oružje za track day. Kumho je razvijao specijalne gume za ovaj automobil, a unutrašnjost svakog primerka se bukvalno odliva i prilagođava dimenzijama i željama njegovog vlasnika.

Rekli su mi da je procedura startovanja malo duža, kao kod pravog trkačkog automobila, ali ne mari, ionako ću te prestići šta god da si ti izabrao. Isto tako su mi rekli da treba da budem svestan da ne postoji nikakva zaštita od eventualnih lošijih vremenskih uslova… Pa dobro, šta i ako padne malo kišice, nismo od šećera, je l’ tako?


Ako nećeš da idemo da se trkamo, nema veze, možemo i po krugu dvojke đir da obrnemo, ali pazi foru. Da se ne bih najeo insekata, i da mi se ne bi faca izobličila ja ću da nosim lepo kacigu i mogu da se vozikam gde god hoću a da me niko ne prepoznaje. Samo će svima da ispadaju vilice do poda kad vide ovog monstruma, ali ja ostajem lepo skroz inkognito.


Brz? Svakako među najbržima na svetu. Lagan? O da, karbon preko čelične šasije. Agilan? Ako Stig tvrdi da je ovo njegov automobil godine, da mu verujem. Dizajn? Ja ne znam kad sam poslednji put nešto ovako besno video. Jedinstven? Uvrnut? Originalan? Mislim da imam sve adute za ultimativnog pobednika.
—————————————
Dragi moj Matija,
Došao je napokon i taj trenutak gde ćemo mi ponuditi naše odgovore na najveće pitanje u istoriji svih car geek-ova na svetu. Da li postoji lepša razbribriga za mozak od ove? Kako je samo lepo maštati koji bi to auto mogao da bude moj drugi ljubimac. Samo za mene, za moju dušu, za vikend i krivudave puteve okupane letnjim suncem. To mu nekako dođe isto kao i kad devojke biraju venčanicu – samo one to i ostvare.


Nego, vratimo se na auto. On mora da bude refleksija mog života (duše, kako bi to rekao kolega) i razmišljanja, mora da pokaže kako ja vidim svet. On mi ne sme dozvoliti da u bilo kom trenutku pogledam nešto drugo zato što sam savršeno srećan za volanom istog. On mora biti savršen. On mora biti Morgan 3wheeler! Ako se neko brine da li je to tehnički auto – JESTE! Ovaj auto postoji preko devedeset godina. Iako je u jednom trenutku prestao da se proizvodi, njegova reinkarnacija nije mogla imati bolji tajming. Zašto? Zato što u vreme prenadrkanih mašina od svemirskih materijala nema mesta za nešto ovako matoro i tehnološki prevaziđeno. Ili možda ima?


Naravno da ima. Ideja i smisao ovog automobila je upravo ono što danas nedostaje svakom automobilu. Uživanje u otvorenom putu na najskromniji mogući način. Laka šasija, prost prenos i jednostavan, a jak motor je tačno onoliko koliko nam treba da uživamo u tom sloju asfalta ispod nas. Morgana pokreće vazdušno hlađen V-twin motor uparen sa menjačem iz Mazde MX-5. Oko 100 „konja“ je dovoljno da ovaj auto, od cirka 500 kg, stigne do stotke za 4,5 sekunde. Dakle, bulletproof mehanika i potpuni izostanak elektronike koja nadgleda svaki treptaj. I da, on je od metala i hrastovine, a ne od nekog karbonskog štrikanja koje mora da se peče u rerni kao da je slavski kolač.


Sad ćeš ti reći kako za te pare možeš da uzmeš isti takav automobil, samo brži i bolji sa čak četiri točka. Možeš. Ali taj auto je na slikovima, ima sekvencijalni, megabrz prenos i moderan motor sa direktnim ubrizgavanjem. I šta će mi to? Da obaram rekord na NAVAK-u i idem 500 km/h?


Ma koji će meni to đavo. Ja hoću da stavim staru kožnu kapu na glavu, jedan lep par naočara i da krenem na piće u nepoznatom pravcu. Da mi put do tamo bude avantura. Zato je ovaj auto savršen za vikend, pod uslovom da ti je prvi auto E63 AMG (i tako odoše potencijalni glasovi). Bio sam kratak, ali jasan.


Ih, pa ja sam mislio da mi idemo automobile da vozimo. Trebalo je samo da mi kažeš da se potajno ložiš na motocikle, ne bih se ljutio baš toliko. Malo bih, da, ali šta sad. Pa čoveče, Peter Sellers koji je inače smešan, nije mu bilo dovoljno pa je uzeo to tvoje sokoćalo da vozi ne bi li bio još smešniji u kultnom filmu The Party. Smešan, to je to.
—————————————
Sladak ti je ovaj BAC. Voleo bih da vidim stanje tvojih unutrašnjih organa posle te naše vožnje u krugu dvojke. Koliko će ti plombi ispasti? Ali dobro, ti ćeš to staviti na prikolicu i otići do najbliže staze u regionu. Fino si ti to zamislio. Nisi mi samo rekao… kostim Betmena si kupio? Izlgedaćeš smešno bez njega, realno.

Naslovna ilustracija by Mali Iv

124

Album Sa Sličicama - 257

8/22/2015


124, na našim prostorima zastupljeniji kao Lada, rađena u Rusiji po licenci. Ovo je jedan od najvažnijih automobila u bogatoj istoriji italijanskog proizvođača. Nasledio je popularni "tristać" i svakako ga potukao po broju proizvedenih primeraka, ali i po svemu drugom. Bio je moderniji, lakši i okretniji od svih svojih konkurenata, a jedino je menjač bio nasledio od svog prethodnika. Izuzetno bitno parče istorije. 

Motor: 1196cc, redni četvorocilindraš 
Snaga: 60 KS
Maksimalna Brzina: 140 km/h

automobili

Battle Royale, Runda Šesta - Najveći As Svih Vremena

8/21/2015


Meda je u prethodnoj rundi, ipak, odabrao bolje ultimativno prevozno sredstvo, pa u ovu borbu ulazi sa poenom prednosti. Tema za ovaj mesec naterala je naše momke da dobro razmisle pre nego što spuste pero na papir, jer se u svim godinama iza nas nalazi mnogo vozača koji su obeležili motosport, svaki na svoj specifičan način… A oni mogu da odaberu samo jednog! Koga su odabrali? Ko je njihov heroj? A ko je vaš favorit?
—————————————
Da li smo, moj dragi Matija, zagrizli više nego što možemo da progutamo? Kad smo već kod glagola zagristi, osećam kao da je ispred mene ogromni oval jestivih đakonija, a ja smem samo jednu da izaberem kako bih utolio svoju ogromnu glad. Kako samo jednu? To je nemoguće. Pa sve je tako dobro, od jela starih majstora do bravura nove generacije kuvara. Uf, krče mi creva, moram se odmah odlučiti…


Sinonim za automobilskog asa je samo jedan. Fanđo – El Maestro. Moj pokojni deda je hvalio dobre vozače tako što je govorio da su kao Fanđo, a ništa nije jače od reči mog dede. Nikad on nije gledao Formulu 1 da bi znao ko je tačno Fanđo (niti je mogao), ali to je bila opštepoznata stvar. Huan Manuel Fanđo. Kakvo ime i kakav čovek! Znam da će mnogi odmah početi da gunđaju i da kažu kako je recimo Sena najveći as svih vremena ili da je to ipak Walter Rohrl. Možda čak i Valentino Rossi. Svi su oni sjajni, najbolji na svoj jedinstven način. Međutim, Fanđo je veći i od reči as.


Činjenice su najbolji način da ubediš nekoga u svoje tvrdnje, pa ću krenuti redom. Svetski prvak pet puta za volanom četiri različita proizvođača. Tek posle 45 godina je Šumi uspeo da obori taj rekord. Svoju karijeru u F1 je počeo sa 37 godina, a u 83% trka je bio najstariji vozač. Najveći procenat pobeda od 47% u odnosu na, recimo, 25,5% koliko ima Sena. Šest identičnih skulputra na kultnim lokacijama: Puerto Madero (Buenos Aires), Monte Carlo (Monako), Montmeló (Španija), Nürburgring i Stuttgart-Untertürkheim (Nemačka) i Monca (Italija). Mercedes-Benz W196 je model koji je Fanđo vozio tokom 1954. i 1955. godine. Taj model je najskuplji automobil ikada jer je 2013. godine prodat za gotovo 30.000.000 dolara. Počasni je predsednik Mercedesa. Fidel Castro i Če su bili glavni i odgovorni za njegovu otmicu 1958. godine koja je bila jedna od prekretnica u Kubanskoj revoluciji. Tom prilikom prema Fanđu su se ophodili kao prema najvećem gospodinu kog je svet ikada video.


Njegov legat je daleko veći od ovih suvoparnih činjenica. U vreme kada su ljudi jedva imali radio u svom stanu, kada su zaštitna oprema bile kapa i naočare, kada petina vozača ne doživi kraj sezone – biti šampion i najpoznatiji vozač ikada je ravno božanstvu. Ja biram Fanđa!

Uzdravlje,
Meda
—————————————
Dragi Medo,
U svetu kojim vladaju najneverovatnije količine cifara u raznorodnim međusobnim odnosima, postoji statistika za sve zamislive i nezamislive stavke koje mogu da se tiču automobilista. Ko je najviše puta pijan kući vozio posle trke? Koliko je usput poštanskih sandučića razbio? Verujem da i ovo može da se nađe negde na nekom opskurnom forumu…

Mnoge od tih brojki stvarno služe nekoj svrsi i ne daju nam da zaboravimo mnoge asove koji ili ne voze zato što više nisu živi ili zato što su prezauzeti uzgajanjem savršenog travnjaka za svoje golf terene. Statistika nam govori da je nesrećni Mihael Šumaher jedini koji je ikad osvojio 7 šampionskih titula u Formuli 1. Takođe, statistika kaže da je Citroen najtrofejniji proizvođač u WRC-u, na čelu sa Sebastianom Loebom kao najviše krunisanim šampionom u ovoj sferi sporta. Znamo za svaku stazu na svetu ko je vozio najbrži krug, pa čak i ako joj je trasa menjana i prilagođavana novijim pravilima. Lako je izgubiti se u ovom svetu i uživati u mnoštvu informacija, ali ipak mislim da je vrlo mala količina pravog fanatizma izražena u beživotnim brojevima.


Neki vozači su prosto posebni i volimo ih na neki čudan način, u potpunom raskolu sa onim što nam brojke govore. Volimo ih i poštujemo više nego što bi to trebalo, u odnosu na statističku kvotu. Neki su baš ono, „one hit wonders“ automobilskog sveta, a neki se prosto nisu snašli da nastave svoju karijeru dalje… Neki su jednostavno potpuni idioti koje čovek ne može da ne voli, kao na primer Taki Inoue.


Moj heroj je nekako oduvek bio Juan Pablo Montoya. Oduvek sam bio nekako radije za nekog koga možemo nazvati „underdog“, nikad me nisu interesovali favoriti; ne znam zašto, ali tako je. Kad sam bio mali ja sam jedini odmah pristajao da budem Švaba ili Indijanac. Kolumbija možda nije leglo automobilskih asova, ali mu je barem bilo blizu da svoju karijeru započne u mnogim rookie šampionatima po Americi i Meksiku. Još kao mlad momak je vrlo rano pokazao svoju srčanost i istrajnost i postao poznat po tome da jako često osvaja pole position.

Da bi se približio centru zbivanja u Formuli 1 već je 1996. vozio u britanskoj Formuli 3, a zatim u Formuli 3000. Nastavio je sa serijom sjajnih rezultata te su ga pozvali da bude test-vozač kod starog paraplegičara u Williams team-u. Pristao je, ali trkački apetit nije ugasio, te je uzeo i titulu u internacionalnoj Formuli 3000. Promene unutar tima ga bacaju nazad u Ameriku gde osvaja FedEx Series šampionat, nalik još jednom mom dragom vozaču, britanskom brki Nigelu Mansellu.


Povratak u Formulu 1 je pompezno najavljen, ali nisu mu ruže cvetale, a on ih je sve grizao zubima za grkljan. Zato sam ga i voleo. Bio je agresivan, ali dobar. Vozio je krš od bolida, ali nije odustajao. Schumacher, kralj neukusa, bio je šokiran Montoyinom vožnjom u Austriji 2001. Ne zaboravimo, ovo je bio period Ferrarijeve nedostižnosti, i Montoya je sa svojim Beemvejčićem bio jedan od retkih koji je mogao da parira Šumiju i kompaniji. I to ne da je parirao nego ih je parao, kad god i gde god je stigao („E, što volim…“). Posle žučne rasprave sa timom 2003. u Francuskoj, bilo je dovedeno u pitanje da li uopšte ostaje, ali je McLaren uleteo klizeći i ponudio ugovor do 2005. Montoya je ostao u timu još sezonu i po i lepo se ispisao pobedom u poslednjoj trci za Williams. U McLarenu je nastavio šareno i usred druge sezone rekao: „Dosta je bilo, drugari, idem ja da vozim NASCAR.“ I ode čovek, tek tako.

I tamo je i dan-danas, relativno uspešan, ništa vredno nekog posebnog isticanja, ali to je taj čovek. Neustrašiv, srčan, agresivnog stila, dovoljno underdog da bih uvek navijao za njega… Prosto udara na sva mesta gde treba.

Da si mi živ i zdrav,
Tvoj Matija


Jao, Montoya, kakav car! Ma svi su oni carevi, osim onih par hladnih šampiona bez ikakvog šarma i harizme. Evo, gledam sada kako Kubica ubija na reliju, a ne tako davno je i on pobedio na trci Formule 1. Ovog puta je dovoljno učestvovati u okršaju sa tobom, dragi kolega.

Poz, Meda
—————————————
S obzirom da se radi o velikim ljudima, mislim da je sasvim neumesno da se na bilo koji način prepucavamo ko je veći as. Neka ljudi glasaju i dodaju svog asa u komentare, ko zna koga ćemo se sve setiti.

Pozdrav, Matija

Naslovna ilustracija by Mali Iv

420g

Album Sa Sličicama - 245

8/21/2015


420G je predstavljen 1966. na salonu automobila u Londonu, kao osvežena verzija prethodnog modela Mark X. Svojevremeno, to je bio najveći, najteži, najširi i najluksuzniji Jaguar. Inženjeri su se prosto utrkivali ko će u automobil utkati više tehničkih pikanterija, sve do trenutka kada je i tadašnji predsednik kompanije priznao da su preterali. I dan danas možemo da se divimo markantnosti kojom odiše, ako naiđemo na jedan od 5763 proizvedena primerka. 

Motor: 4235cc, redni šestocilindraš
Snaga: 255 KS
Maksimalna Brzina: 198 km/h

AMG

Battle Royale, Runda Peta - One Car To Rule Them All

8/16/2015


Pobednik prethodne runde, bukvalno za dlaku, bio je Matija. Kako će sama borba trajati dok im se tastature ne istope (ne brinite, imamo rezervne), odlučili su se na mali predah. Sada se vraćaju odmorni i svaki spreman da ovog drugog natera na priznanje kako je on u pravu… A zamalo se obojica nisu složili da je nemačka medicina najbolja na svetu! Gde su im se mišljenja rastala pročitajte u nastavku… 
—————————————
Eh, pa dragi moj Medo,
Koplja nam se ne ukrstiše odavno, ali evo dočekasmo i taj novi trenutak gde iskri nova zora i škrguću nam zubi dok mislimo kako ćemo jedan drugom da natovarimo što više nepodobnih organa istog nam pola i pokažemo ko je tu ipak za palac na gore ili dole. Da bih izašao u susret svim neumoljivim pravilima našeg takmičenja i zadao ti jedan onako, momački, posegnuo sam duboko u svoju riznicu znanja i većao dugo šta bi to bilo, koja je to sprava koja će te postrojiti i naterati da se vratiš u jazbinu i cviliš do proleća.


Jedan univerzalni auto, one car to rule them all. Jedan koji ću koristiti kada budem glava porodice, da prevezem ženu, decu po prodajnim i edukacionim ustanovama gde treba. Jedan kojim ću moći da prevezem i najpreteraniju količinu tereta u svom ultrauspešnom preduzetništvu. Jedan kojim ću moći da orem njive i proplanke kada odlučim da svoja velika gazdinstva upotrebim kako valja. Jedan kojim ću da se parkiram ispred najskupljeg kazina i nonšalantno bacim ključeve valet momku i nestrpljivo čekam odgovor na pitanje kako mu se svideo kad budem odlazio. Jedan u kome nikako neću proći neprimećeno na ulici. Jedan, ali zajeban. Za sve pare.


Nemam ja konja za ovu trku, meni su neke druge reči u glavi kao odredbe. Koliba. Kiosk. Gazebo, čak!!! Iako volim da živim u budućnosti i balavim nad konceptima koji nam poručuju šta će naši unuci da voze, za ovu priliku vraćam se isključivo proverenim vrednostima. Godinu dana mlađi od mene, Geländewagen, iliti G-Klasa. Ali isključivo u G65 AMG varijanti. Razvijan skoro 10 godina u kooperaciji sa firmama kao što su Steyr (Srpskoj populaciji znan i kao STEVA, zahvaljujući dizajnerima fonta koji nisu razmišljali o Jugoslaviji) i Puch, ovaj neaerodinamični objekat je od starta živeo kao neprikosnoveni kralj. Dovoljno spartanski i apsolutno nepoderiv da ga vojne a i ostale formacije širom sveta izaberu kao vozilo o kojem ovise životi i koje prosto nema opciju da izneveri. Dovoljno izgrađen produkt koji je tokom vremena toliko uznapredovao da je mogao da se upakuje u svaku moguću varijantu i izvedbu, pa i ovaj idiotizam koji bih ja izabrao kao svoje ultimativno vozilo. Dovoljno.


Superiorni Mercedes attitude? Check. AMG? Check. Napakovan gadgetima poslednje generacije? Check. Sposoban za bukvalno svaki teren i teret? Check. Enterijer koji bi zadovoljio i vlasnika pokvarenog Rolls-Royce-a kome je G ustupljen kao zamensko vozilo? Check. Zvuk? O, da. Ubrzanje i ostale brojke? Da, prkosimo svim zakonima fizike i aerodinamike (i verovatno još nekoj disciplini), ova cigla prosto ne bi trebalo ovako surovo da ide. Ukratko, mislim da nema potrebe da nabrajam dalje jer ova Gloria Perpetua bi mogla da sutra da traje… Da ne pričam o tome da gospođa koja inače nije neki ljubitelj Mercedesa nema izbora, može samo da aminuje i kaže „prodato“.
—————————————
Dragi Matija,
Evo nas, NAPOKON (moram ovo da naglasim), ponovo na dobro poznatom terenu. Na našem uljanom, benzinom natopljenom bojnom polju gde i najmanja varnica može izazvati erupciju ili eksploziju epohalnih razmera. Ili smo se možda mi malo previše istripovali. Sve jedno, uživamo u tome. Današnja tema je izvrsna. Univerzalni vojnik među automobilima, neko ko može da ti doživotno drži osmeh na licu i ruke za volanom, čak i ako u gepeku imaš četiri boce plina, jednu veliku ploču sa gorionikom i deset džakova paprika. To je svestrana mašina, spremna na sve izazove jednog prosečnog čoveka.


Ne, to nije Unimog (iako to jeste najviši nivo univerzalnosti poznat čoveku); moja mašina je švajcarski nož, E63 S Estate. Moja prva zamisao je bila CLS 63 Shooting brake, ali sam u sebi rekao „FUCK YOU, AUDI!“ i odlučio se za Mečkinu 4matic verziju (kasnije sam video da odskora i CLS dolazi sa 4matic pogonom, ali ne mari). Skorašnjim redizajnom, E klasa je estetski dobila ono što joj je nedostajalo. Moderan i agresivan ne-Mercedeski izgled, koji je izdvaja iz mase svih ostalih automobila koji imaju ista korporacijska lica (čitaj: Audi, BMW). U AMG verziji to je još više izraženo ogromnim, zjapećim prednjim branikom koji izgleda apsolutno savršeno dok se kreće tik iznad asfalta. Zašto karavan? Prvo, volim karavane, drugo…. Pa to je karavan, pobogu, definicija praktičnosti. Orman? Telence? Smart? Samo ti trpaj to unutra.


Ono što je najbitnije u celoj priči je naravno užitak u vožnji, osmeh na licu. A AMG će meni jednog dana to pružiti. Diskutabilno najbolji “turbo” V8 na svetu je smešten pod haubom. Energetska klasa agragata je F, sto je na granici sa neefikasnim. Međutim, sva ta neefikasnost izlazi kroz auspuh ovog automobila u obliku simfonije koju moje uši vole! Pevajućih 585 „konja“; tu je i pogon na sve točkove da se ne bih zaglavio na Tari, jer znaš, elektronski limitiranih 800Nm mogu da naprave problem u blatu ili snegu.


Neki high-end terenac bi verovatno bolje radio posao od ove E klase, ali ja nisam fan aristokratsko visoke pozicije sedenja. Volim da sedim nisko, skoro do zemlje, ušuškan u sedištu, dok tašta i dvoje dece mole moju ženu da usporim jer će se pečenje i torta potpuno istumbati u nepreglednom prostoru MOGA gepeka.


Eto vidiš, na kraju si priznao da si pogrešio. Kao problem je visoka pozicija sedenja… Pa brale, kad budem dolazio po tebe na Taru kad se zaglaviš sa sve taštom, zahvaljivaćeš mi i shvatićeš da si napravio loš izbor. A kad izađemo na autoput, opet nećeš moći da mi pobegneš. I win. You lose. Shut up.

Tvoj Matija
—————————————
E, muko moja. Zar tog executive Sprinter-a da izabereš. Da, tvoj Steyr Puch G-spot se već duže vreme pravi na bazi kombija za dostavu. Bar će ti biti lepo kad te budem prevozio od mesta gde si se PREVRNUO do čika doktora koji će da te previje.

Pusa, Meda

Naslovna ilustracija by Mali Iv